18

petak

siječanj

2013

KAD TI ŽIVOT DA SNIJEG, NAPRAVI SNJEGOVIĆA!

Je, je, lako meni srat kad gledam van kroz prozor, ležim bolesna u krevetu, pijem čaj i svi me služe. Na trenutak sam si k'o Suljo Veličanstveni al bez riznice.
Al bome ovaj tjedan sam se svega nagledala jer sam imala vremena.
Za početak - POZIV braniteljma da čiste snijeg? Pa dobro jel to samo meni smiješno??! I tu ne govorim braniteljima koji su se tome odazvali nego o samom pozivu tim ljudima da čiste Hrvatsku od agresora snijega! Bogek bogek...
Onda ono što me fasciniralo. Lance Armstrong. Šuti li ga šuti majstor i neće da prizna sve dok mu svih 7 titula nisu oduzeli, ode čovjek kod Opre i tam se rasplače ko dijete. Prije toga joj je to uspjelo i s Rihannom, pa smo se svi sjetili kako joj je Chris promijenio lični opis. Što li je to umilno u njenom glasu toliko da joj ljudi daju da im reže po životu? Toliko smireno, s pitanjima yes and no, navela ga ženska da sve prizna. K'o maca papučarica je.
Da se razumijemo, čovjek je između ostalog imao rečenicu da je nakon raka postao "takva osoba" i iskreno ne znam kak je mogao pomisliti da će zbog toga osvojiti samilost al dobro. Boli me nešto za Lance Armstronga.
Al ja se držim nje. Pitam mamu, psihologinju, šta ti misliš? Kak joj to uspijeva?
I onda mi kaže ono što i sama znam. Pa šta ju briga - ona može pitati svako pitanje na svijetu. A opet prošla je sama trauma za nekoliko desetaka ljudi, zbog toga je samo još jedan primjer - nitko velik nije postao a da prije toga nije patio. Ma svaka joj čast. Gledanost joj je donijela sve one vile i pse.
I za kraj - princ Harry proglašen najpoželjnijim neženjom - svrgnuo i Clooneya! Škandal!!
Pa ljudi dragi, Clooney je star, ionak je Gosling već odavno na tom kvazi tronu. Drugo: to je časopis "Town and country" u kojem su sigurno žene u uredništvu, što može samo reći da i dalje vjerujemo u prinčeve. Hah! Meni je i dalje ružan baš kao i njegov proćelavi brat.
A što se plakata za Fine mrtve djevojke tiče, neću ni trošiti riječi - mogu samo primijetiti da je napravljena odlična reklama. Ja ću ionako vidjeti tu predstavu jer mi je Matanić super.
O nečemu se mora laprdat kaj ne? A svi znamo da baš svatko o svemu ima mišljenje - i misli za sebe da je najpametniji. Nevjerojatno, od toliko ljudi na svijetu, svašta za sebe znamo pomislit - da smo ružni, loši roditelji, pohlepni, da se ne znamo obuć, da pretjerano reagiramo, da smo debeli, nekreativni, dosadni.. al nitko za sebe ne misli da je glup. Baš fascinantno.

E baj d vej, pogledala sam dobar film - "The Words" - preporučam.

24

ponedjeljak

prosinac

2012

BAD(A)NJAK U KUĆI ORLIĆEVIH

"Sam u kući jeeeeee."
Otac (Grinch): "Joj super, to nismo gledali." (posprdno napuštajuć' minijaturni bor koji je postavio na stolić u dnevnom).
"Daj šuti, to je tradicija!"

Mama iznosi novi stolnjak. I NADSTOLNJAK! Poljubac u obraz od mene - priznam, ironija mi popušta cijeli mjesec, a sve se drugo raspojasava. Tko zna možda nekog opet zapadne neki božićni video ove godine?
Orade će biti na stolu (ateisti ne vjeruju u Isusa i bakalar). S time da će večera biti više ponoćna jer se popodne provelo u Intersparu i na kavi, koja je trebala biti tek priprema za odlazak u teretanu. Ali su kolači bili primamljiviji od Orbitreka. Jebga. Rano sam se digla. K'o lučki radnik, rek'o bi netko.

"Odi mi postavi lampice na prozor" - kažem burazu.
On mi linka Coldplay -Christmas lights.

Fićo šalje sms: "Mmmm prekrasno. Obožavam biti u najsporijoj blagajni u Konzumu. I baš se mislim kak smo uvijek te sreće da smo mi u njemu" To se zbiva u isto vrijeme dok mi mama u Intersparu pokušava kupiti Bridget Jones gaće, "zbog bubrega".
"Gle, da su jeftinije od Sopekičinog dvd-a, NO PASARAN!"
Kupuje gaće tati - nekoliko puta.
Naš pas Rocky probava jesu li kuglice fine. Zasad mu je finiji papir mojih nemušto zapakiranih poklona. Al to mu je prvi Božić, naučit će.

Nego... le bor. Viša sam od njega par puta. Inače svake godine maltretiramo starog da kupuje bor bez krošnje i pitamo se je li ga možda poskrivečki pokupio na smetlištu. Ove godine ga je nabavljala mama.
Zaključak: iduće godine idem ja!

Badanjak. Napukli, nekarakteristični, neuobičajeni badnjak je u ovoj kući. Badanjak bi ga ja nazvala. Al baš mu niš ne fali. Možda koji centimetar boru, ajde. Dobro dok je bor.
Badnjak je i kad kupiš samo donji dio pidžame jer nemaš gornji i kad sretan neočekivano nađeš papuče broj 46. I kad bi možda htio da su neke stvari mrvicu drugačije.

Al nije ni tak loše - tata ima pregaču na kojoj piše President. Ja imam božićni mekani kućni ogrtač s božićnim Snoopyem (koji sam kupila na DJEČJEM ODJELU - NAPOKON!!) i još uvijek vjerujem u M. Culkina prije narkotika.

Smijeh. Sjetila sam se kako bi mu uvijek vikala da mi pomogne staviti mašnu na vrh bora. To se ove godine ne može dogoditi hihihi,

Uživajte u blagdanima ljudi. Gastal is your friend sretan

06

četvrtak

prosinac

2012

SVETI NIĐOOOOO

I tako ja cijeli dan trubim da mi je čizma prazna. Onda dobijem ušećerene bademe od Lozara, bombon od maskote u
Mercatoru, šaku slatkiša od Bratoša i čokoladnu kuglicu od Ive. SCOOOOOOOREEEEEE!
Tema jutra: što je krampus u fušu ako je samo jednom godišnje zločest?
Dan mi označila moja frendica Sunčana koja će za ovaj blagdan darovati najbolji poklon - SEBE. Sretan joj put :)
I za kraj četvrtka: jedan vrhunski dijalog s mojim divnim frendicama.
Brace yourselves.

O kuhanju

"Bila sam kod njegovih staraca i zamisli: opet me njegov stari pitao: jel znam kuhat?"
"U kojem kontekstu?"
"U kontekstu: znaš li ti kuhati?"
"I kaj si mu odgovorila?"
"Ne."
"Pa znaš, osnove."
"Da, al ja to ne smatram kuhanjem, ako nije varivo."
"Da, ni ja - ako ne znaš napravit sarmu, ne znaš kuhat."
"E ja sam baš neki dan izvadila kuharicu, sad kad nemam posao jelte, baš sam kao počela proučavat malo recepte."
"Ma da? Vidiš, ja sam svom dečku već rekla: ja nikad neću bit mama koja radi najbolje kolače u ulici, tak da .. to smo riješili."

O životu per se

"Kak' bi reko moj stari: svaka hiža ima svoga križa!
"Da, u mojem ima više križeva nego na Golgoti! Kad smo već kod toga - kak ti je na vjeronauku?"
"Pa dobro, zanimljivo."
"Pa čovječe jel ti znaš da ćeš ti morat imat kumu za krštenje i to?"
"Naravno da znam. Mene više zanima kako će izgledati moje krštenje, polijevanje vodom i to."
"Za tebe će trebati šmrk!"
"A tek moja ispovijed??! 27 godina! Dajte mi popis svih grijeha koje imate - CHECK!"

O vezama

"Nego pazi, kaj vi mislite o ovome? Veli meni moja mama neki dan: znaš, moraš malo paziti. Ne smiješ ga baš dočekivati u pidžami s masnom kosom. I malo ormar pospremi, ne mora odmah znati sve tvoje devijacije."

Ok Žuži Jelinek....

"Uglavnom, kaj vi mislite, da se sredim za po doma?"
"Ma daj molim te, pa ti si uvijek kolko-tolko sređena. Ja kad sam htjela prekinuti s dečkom, natjerala sam ga da mi povlači depilacijske trake s nogu."
"A ne, ne, mene nikad nije vidio na wc-u niti kak se depiliram."
"Mene je vidio u svemu!"
"A dobro vi ste skupa 10 godina."

Stiže sms:
"Sutra ćeš dobiti barem još jedan bombon :)"
"Ne laži, znam da je to tvoj penis."

Na putu kući, sveti Nikola mi kupio čizme na popustu. S pahuljicom. Na radiju moja omiljena božićna: "Fairytale of New York" a doma još i tata:
"Čuj, izbjegel te je onaj Ford Focus, ali sljedeći tjedan čekaj poziv za C4" reče on s osmijehom, jer svaku nagradnu igru igra na moje ime. A kad sam stvarno bila anđeo cijelu godinu.

Sve skupa, sveti Niđo, hvala ti na ovom desertu od života jer to stvarno rijetko tko ima.
Još da nije ovaj jebeni smak svijeta 21.


24

srijeda

listopad

2012

BOLJI ŽIVOT

"Šta će ti bre ovoliki limunovi?!" pamtim još uvijek tu scenu ko da sam jučer gledala seriju, kad Guza dođe doma s dvije vrećice limunova jer je njegova Koka trudna i jede joj se baš limun.
Savršeno nesavršena, uglavnom disfunkcionalna familija sa zetom frajerčinom koji nateže sve medicinske sestre koje može zapaliti svojom doktorskom titulom iako ima ženu koja je mnogim Hrvatima bila prva erekcija u životu- familija jednog simpatičnog Gige koji svaki mjesec baš kao i moj stari pizdi oko "galop šopinga" koji na kraju donese poveće račune. Sad doduše puno manje nego prije koju godinu.
Razveselila sam se kad sam vidjela da nam vraćaju "Bolji život" - nostalgično sam si pustila Topića. Nemaš ti filmografije do srpske, tako nepretenciozan i svakodnevan humor.
Ne radi se o prošlim vremenima, nego o tome što volim ISTO. To što na neke stvari mogu računati.
Moja najdraža videoteka sad je poslovnica za otkup zlata. Zbog toga mi je neki dan auto iza glasno potrubio na semaforu kad sam očito predugo zastala.
Zato volim što moji prijatelji znaju čime će me slomiti, što će mi biti smiješno, što moja mama kaže da će mi u nedjelju napraviti lazanje a moj dečko maila pjesmu kojoj još uvijek guglam lyricse da skužim ime.
To je ono što se zove dom.
Neka vrate i Beverly, Brandona i Brendu, neka mi se čak i zgade, nek sam prerasla knjige o Adrianu Moleu i neka sad drukčije pristupam stvarima koje sam nekad znala ko džep najstarijih traperica.
Al ću se i dalje uvijek smijati na "Tko pjeva zlo ne misli" i uvijek će mi isti mirisi vratiti sjećanja na neke ljude iz prošlosti.
I dokle god je tako, znam da sam dobro.
Kad ne bude... znači da se ili pod a) selim odavde, b) stigel je gospon Alzheimer.

10

utorak

srpanj

2012

XMAS LIST

Moja mama koja nas sve drži na okupu - ko najbolja moguća infuzija, s više razumijevanja za debilizam nego Dalaj Lama.
Moj tata koji se diže u 4 ujutro iako on radi od 7 i još mi usput dok pali svijetlo nabaci dvije tri fore da vidi jesam ziher budna, ako se smijem.
Moja najbolja prijateljica Ivana Ljubić koja je kad ju sve satre i kad se obje složimo da smo k'o biblijski junak Job i dalje najnasmijanije lice u životu. I još stigne i oprat kosu svaki dan, a ne ko ja pa me Etore pita "Kaj ti je s kosom?"
Moj brat koji mi je falaBogunakon dugo nagovaranja dozvolio da mu vidim wall na fejsu pa sam kroz ove mjesece shvatila koliko je duhovit jer inače mi to na kapaljku pokazuje.
Moja nedjelja u Maksimiru gdje sam s Filipom plesala na Sinatru (oh Sinatra boli me kiki što si bio najveći gangster, ubojstvo bih ti oprostila) na što smo sasvim slučajno naišli.
Moja Petra koja me razveseli danas jer joj se javio onaj koji se trebao javiti.
Moja Nataša koja me svako malo razveseli videom svoje kćeri koja me sad prepoznaje kad me vidi na fotki i viče: VIDI GA, DEJAAA iako smo provele tek par dana skupa (al očito su fakat prve tri najvažnije) i koja me zajedno sa Sašom i Ivanom, čini ponosnom kad vidim kakva su ekipa postali.
Moja Ana koja se sjeti nazvati me da vidi kak sam.
Neki ljudi koji ti se jave pa vidiš da su ostali isti ko prije (a i tad nekaj nije baš bilo u redu z glavom) pa se nasmiješ i bude ti drago jer ti sad to više nije tako važno.
Moja Danijela koju vidim nakon 100 godina i nasmijem se k'o da smo se vidle jučer, a kad je u bedu - podsjetim je da je u srednjoj bila ona koja bi u američkim serijama bila na vrhu piramide od navijačica. Helouuu? Sve je isto i danas - samo imaš malo više utakmica u nogama sretan
Moja Jelena koja me nasmije mailom koji izgleda kao jako smiješni telegram. STOP.
Moja ekipa koja te prozove RADOST zbog te topline koju širiš po redakciji. Pa nastane jutarnji tim: "Saša i tri radosti".
Pa druga prijateljica koja se trudi da napreduješ iako joj nitko to nije rekao da napravi, plus kaj to radi pro bono.
Pa Charlie Sheen zbog kojeg umreš od smijeha jer kaže: "Nikad nećeš upoznati kurvu koja se zove Maude."
Kad ipak opereš suđe za koje cijeli dan tvrdiš da ga ne buš oprala jer to nije u skladu s tvojim današnjim rasporedom.
Kad se dok ga pereš, sjetiš svih tih situacija od danas i nasmiješ se glasno. Kad te susjeda zove na kavu jer si joj zabavna. Kad nasmiješ petero ljudi oko sebe bez da si imao namjeru.
Moj godišnji koji još nije ni došao pa si sretan jer odbrojavaš do njega. (13)
I onda ti tako dođe da to sve staviš na papir. Da se jednom kad previše sereš oko privatizacije/krize/vrućine pokažeš svemiru da si zahvalan. Jer te strah da bi ti to netko mogao uzeti.

28

ponedjeljak

svibanj

2012

DJECA BEZ BUDUĆNOSTI

Još jednom ću reć da se divim svojoj mami - jer u jednom danu donese odluka koliko ću ja u cijelom životu. Zbog nje sam danas upoznala malu 2-godišnju curicu koja nema djetinjstvo. Mama joj je 27-godišnja shizofreničarka (dakle moje godište), tate nema i ne zna se tko je, a baka je prestara da bi dijete mogla odgajati dugoročno. Tina je iz one "problematične obitelji", rubrika: "socijala", one za koje zapravo gotovo nikog nije briga. Nije ni mene bilo pretjerano, dok ne upoznaš jedno takvo dijete. Mala smeđokosa curica koja ima 2 godine i zna reći tek par slogova.
"Gospođo, ona bi sad već trebala puno više govoriti" kaže moja mama.
"Ma jooj priča ona puno, al mala djeca puno više govore kad imaju brata. Ona je sama pa nema od koga naučiti" odgovara njena mama.
"Zašto još uvijek nosi pelene?" pita moja mama.
"Ma učimo ju da prestane, al teško je to" kaže njena.
Oko njih psi, za koje se pitam s čim ih hrane. Tina je prljava oko usta u staroj odjeći i drži nekakvu izlizanu igračku u ruci.
"To joj je rodbina poklonila iz Čakovca. Sve to oni iz sažaljenja kupe" kaže baka.
"Nije to sažaljenje. Dijete treba dobivati igračke" kaže moja mama.
"Kad Tina ide u vrtić?"
"Ma prehladila se... sad smo je mislili opet poslati u 6. mjesecu."
"Normalno je da se djeca prehlade u vrtiću. Zašto ju niste odveli kad je ozdravila?"
"Ma mislili smo sad evo od sljedećeg tjedna."
....
Tina mi za to vrijeme nosi cvijeće iz vrta i gura se da mi sjedne u krilo. Mama ju stalno odguruje, ne grubo, ali jednostavno nije sposobna razumjeti što dijete od nje traži. Ja ju dragam po kosi, a ona mi sjedi u krilu i grli me iako me prvi put u životu vidi, samo zato što nju nitko nikad ne grli!
Moja mama treba odlučiti kome to dijete ide - ostaje li u ovoj obitelji ili ide u dom. IZVJEŠĆE. Par stranica papira koji odlučuju o Tininoj sudbini. Naravno, ne odlučuje samo moja mama, al ona donosi bitan sud.
Koja je odluka bolja? Može li se to uopće odgovoriti?
Tinina mama s druge strane talentirana je za crtanje i još uvijek sanja da će studirati. Pije hormone i na trenutke se izgubi kad o nečem priča. Ne možeš ni nju kriviti, ona je bolesna. Baka je prestara da bi se o njoj brinula a s druge strane lijena je da ju vodi u vrtić. Što kad bake više ne bude?
Ja sam bila u stanju jedino dragati Tinu po kosi. Koja je jedina na njoj bila čista, sitan materijal za sitnu utjehu.
Zavaravanje samih sebe, muljanje, izvlačenje, preživljavanje i negdje ispod ljubav bake prema unuci koja odbacuje mogućnost da bi joj je sud mogao oduzeti. I tako žive već 2 godine, Tina se s psima igra na dvorištu i sama sebe odgaja, njena mama puši cigaretu za cigaretom i većinom je nesretna, a baka kemija kako da prežive od njene mirovine.
Na žalost Tina nije jedino dijete s ovakvom pričom - ali Tina je jedino koje sam držala u krilu.

12

četvrtak

travanj

2012

TATINA KĆI

Imam tu prekrasnu sreću da radim s dva glasna muškarca. I to od 5 ujutro! Pravi izazov čovjeku da ostane normalan.
Prva rečenica koju sam čula nakon zadnjih blagdana od Saše nakon dobro jutro, bilo je: "Ta će me moja mala doć života". Nevjerojatno ali iako ima dvije žene doma, najčešće spominje ovu mlađu. Ne kažem da stariju zanemaruje ali bljesak u očima, entuzijazam i smijeh na licu dok priča o kćeri potpuno drugačije svijetle.
Od Kuzme pak stalno slušam priče o njegovom sinu. O tome kako ga ne može kazniti ni kad na glavu stavi kantu za smeće, dok od trećeg tate Nine stalno gledam fotke njegove kćeri i slušam videe snimljene mobitelom.
Vrbija s kata iznad više ne prepoznajem. Sve se vrti oko NJE. I to je predivno za gledat.
I gledam ih svu četvoricu i mislim si: bokte, možda bi oni trebali rađati??
Kad pričaju o djeci, pogotovo o kćerima, oni se ne svađaju, ego im nije na rezervi, smiju se ko blesavi. I onda i te kćeri jure u njihovo krilo ili čujem pozive na mobitel: a tata kad ćeš doć domaaa?
Mame? Ma mame su nadglasane.
Al najbolje mi je kad sretnem one tate koji su htjeli sina. One "nije važno šta je, al bitno da je zdrav". I onda im priroda daruje kći. Pa ti su još pet put gori! I može mala poslije postat nogometašica al kad tata vidi svoju prvu kćer zaboravi na sve što je prije planirao.
I zato odbijam negativno značenje pojma tatina kći i pod time razumijevam jedino značenje kad je kći nalik na tatu a ne kad troši njegovu lovu.
I fakat se čudim... za MILF-ice svi znamo, al kak to da u češću upotrebu nije ušao pojam DILF?
Nekak mi se čini da nam lagano preuzimaju ulogu i to s guštom sretan

22

četvrtak

ožujak

2012

WORTH EVERY (LUCKY) PENNY

S tim starkama, kariranom košuljom i frizurom na kojoj voli škrtarit s gelom.
Koji miriše na pekmez iako je jeo pizzu.
On koji prema meni ide sa smiješkom. Bijelim, širokim, iskrenim. Nekad se znam pitat: hoće li uvijek?
On koji fakat vjeruje da je moje tijelo wonderland sretan
On koji sve moje velike planove tek napravi velikima.
On koji vozi moj auto bolje od mene al mi to ne nabija na nos.
Podsjetnik da sam nestrpljiva. Sunce kad kiši svugdje osim po Dalmaciji. Najsmješniji humor. Film koji mogu gledati 102 puta. Čovjek koji izmišlja nove riječi. I psovke svaki drugi utorak kad poskupi benzin.
"Prestat ću pušit" kaže paleći cigaretu s neviđenim guštom. Donese coffe to go jer se rano dižem - "bilo mi je usput" jer uopće nije išao u tom smjeru, dobrovoljno dođe po gripu, prešutno se razumije s mojim starim i misli da sam imuna na dosadu. Daje ivančice na dan koji nije neki bitan, zna za koju ću pjesmu reć da mi je katastrofa.
Koji plati kavu sa mnom u bircu koji mrzi jer sam htjela pit na suncu. Koji namjerno kaže: REZA, Ž umjesto živjeli i FRENDE jer zna da ću umrijeti od smijeha koliko mu to ne paše uz identitet.
Koji vozi najbolju frendicu doma baš svaki put.
S najplavijim očima na svijetu, dovoljno realan da ja i dalje ostanem privlačno komplicirana.
Koji me gleda kroz roze sunčane, al skroz realno.
Poprilično je kul on, da.
I počeo je to već lagano kužit.
Zato kidam.... uvijek NALIJEVO sretan

15

srijeda

veljača

2012

NAFIKSANI KULT LIČNOSTI

Što kad imaš nekog tko te inspirira? Koga slušaš dok govori i misliš si: bokte, kak mi samo dolaze ideje sa svakim njegovim samoglasnikom. Koga gledaš s divljenjem i pitaš se: dobro, s kim vi bankarite?
I onda ubrzo (vidjevši na svoje oči ili doznaš iz pouzdanih izvora) shvatiš da ta osoba fakat bankari - s dilerima. U nekoj milisekundi možda i pomisliš da ćeš ga ić pitat za broj kad je već tak dobar, al već u onoj drugoj osjetiš ono odvratno, učmalo, sjebano, debelo razočaranje.
Zar ne postoji ta osoba koja fakat može sve dobro izvesti 6 od 7 dana u tjednu? Ja sam nekako uvijek mislila da ima i da samo ima malo više planera od mene. I da sam ja premlada pa još nisam polovila sve konce.
Proklet bio dan kad sam shvatila da me pali inteligencija!
I onda umre ova Whitney - vidi vraga, posthumna prodaja albuma naglo dobiva epitete "rekordna". Ono kaj mene tu zanima je tko su ti ljudi koji smisle nadimak: crack princess? I ovi koji govore: "Houston, we have a corpse!"?
Tko su ti ljudi? Gdje oni žive? Možda baš te tražim? Jesu li oni kreativni samo kad netko odapne ili inače imaju takve ideje za svakog al samo čekaju prigodu?
Opet, da se vratim na najnormalniji dio sebe, ne nije me vijest o njenoj smrti rastužila. Rastužilo me više to što je bila nesretna. Takva žena. Što je umrla sama, u kadi. I to ne da joj je fen upao u kadu pa ajde da bude tragična nesreća, nego tako što si je to sama napravila. Ako je ona nesretna, tko onda nije?
Rastužuje me što ako UOPĆE postoji takva osoba koja stiže napraviti većinu stvari dobro tih 6 dana od 7 vrlo vjerojatno nema život. Ako nije na nečemu. I totalno je ukočena u normalnom životu i ne zna kaj je spontanost. Ili ako nije ukočena onda je samo dosadna. Ali kako te onda netko takav svejedno može inspirirat? Jel to znači da nas droga inspirira?
I jel to znači da svi ljudi koji su uspješni (i sebi i drugima) su ili šenuti ili pod opijatima?
Nekad me strah tko će izaći iz wc-a pored kojeg stojim s crvenim nosom. Ne zato što sam konzervativna, nego zato što je vrlo tužna misao da ljudi ne mogu naći svoj mir bez nekakve kemije. Očito je: iza svake velike droge - stoji veliki čovjek.





11

subota

veljača

2012

MALO FALI

... rekla bi bivša kraljica estrade dok tron nije zela Rozga, Danči Martinović.
Znate one situacije kad dođete doma sa spoja i pitaju vas kak je bilo: "Dobro, ali... nešto mi fali."
Vrag zna šta je to šta fali i bog zna da ne postoji ono sranje "nema kemije" koje prodajemo kad nam se neda secirati situaciju. 
Ili kad nešto ispričate naglas i usred priče skužite da niste to baš najuvjerljivije prenijeli. 
I onda si kažete: OK... ali nešto fali. 
Vi i dalje ne znate što fali.
E pa - za neke stvari nikad nećete znati što je falilo, koji vas je vrag gonio dok ste neke stvari izvodili, a zašto ste o drugima razmišljali kao da se spremate za rat sa samurajima. Someday we WON'T know New radicalsi, to je tak - nekad ne trebamo znat. Bolje tako.
Nekim pjesmama jednostavno nešto fali da bi bile dobre, nekad samo pola tablete da bi ti dan bio tamanček.
Nekim ljudima fali malo duše i koliko god namirisali svoj stan nikad ti neće biti ugodno tamo sjediti.
Nekom odnosu fali samo stupanj da bi se održao, sakou da bi bio taman, tijelu da bi bilo dobro, a nekad jako jako malo fali da pokažeš srednjak onome kome najviše ne smiješ. Mali mr. Bean u svima nama.
Nekad ti fali mala sekunda da nekoga sretneš ali se ipak okreneš. Susjedu tek crtica da bi bio normalan.
Nekad ti treba par minuta da odsjediš u autu prije nego uđeš u kuću da sam sebi objasniš što ti trenutno fali.
Ali kad nekom odnosu koji je dotad išao k'o po špagi odjednom nešto fali, bez da se nešto izvantjelesno desilo, onda si lijepo legni, popij nekaj i priznaj sam sebi da: FALI MOZGA!















<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.